Hrvatski povijesni forum

Baš sam pročitao knjigu Joze Tomasevicha o ratu u Jugoslaviji od 1941-1945. pa bih htio rasčistiti neke njegove teze u vezi pravnog statusa vpjski kod Bleiburga. Naime, Tomasevich tvrdi da su partizani kod Blieburga bili posebno okrutni prema zarobljenicima jer ovi nisu htjeli poštivati kapitulaciju od 8. svibnja 1945. koja je zahtijevala da se njemačka vojska preda bez obzira gdje se zatekne.

Tomasevic ne tvrdi nigdje  o nikakvom "okrutnom" postupku, nego citira razlicite izvore, da bi bleiburski rasomon imao tezinu, i ostavlja citaoca bez nekog definitivnog zakljucka, izuzev jednog :"da je Pavelic kriv, za sve sto se desilo"

7 maja 1945 godine, u 2.30 sati, u glavnom stanu generala ajzenhauera u rajmsu,general jodl je potpisao akt o bezuvjetnoj kapitulaciji,koja je stupila na snagu 8 maja u 23 sata (po srednje-evropskom vremenu).u clanu 2 i 3, stoji slijedece:

2. njemacka vrhovna komanda ce odmah narediti svim njemackim kopnenim,mornarickim, zrakoplovnim komandama, i svim snagama pod njemackom kontrolom, da prekinu ratne operacije,i 23.01, 8 maja 1945, po srednje-evropskom vremenu, i da ostanu u poziciji gdje se nalaze (slijede naredjenja za plovne objekte ,avijaciju,opremu)
3.njemacka vrhovna komanda ce imenovati zapovjednike, koji ce biti odgovorni za izvrsenje zapovjesti , u skladu naredjenja njemacke vrhovne komande, saveznickih ekspedicionih snaga i sovjetske vrhovne komande

Opcenito govoreci, saveznicki komandanti su bili ovlasceni da prihvate predaju njemackih armija ili svih armija na jednom frontu, ali ne i predaju njemacke vlade, koja mora biti bezuvjetna, i mora se predati svim saveznicima istovremeno.
Logicno, princip bezuvjetne njemacke kapitulacije, vazi i za NDH, koja je bila pod kontrolom, unutar operativne zone njemacke armije, cijelo vrijeme rata. To znaci da je HOS morao prekinuti neprijateljske aktivnosti 8 maja u 23.01, ostati tamo gdje se zatekao, sto podrazumjeva, predaju partizanima.
General Ler je bio upoznat sa tim uvjetima 6 maja, a preko njega Pavelic, 7 maja.Medjutim hrvatska vlada je vec ranije pocela sa izvrsenjem svoga austrijskog plana (od 3 maja).Ustaska vlada (bez Pavelica, koji putuje odvojeno), stigla je u Klagenfurt (Celovec),Austrija, 5 maja, i bila uhapsena od predstavnika jugoslavenske armije, u komandi britanske 8 armije, kod Vilaha , 7 maja, i predata jugoslavenskoj vladi.Kada je Pavelic napustio Zagreb, 6 maja, namjeravao je da se prikljuci svojoj vladi u Austriji.Na putu kroz Sloveniju, 7 maja, general Ler ga je obavjestio, da on predaje komandu nad hrvatskim trupama Pavelicu, ukljucujuci ostatke tri hrvatske legionarske divizije.Na taj nacin general Ler se rijesio politickog i vojnog mlinskog kamena oko svoga vrata (po svom misljenju), specijalno u svjetlu, da on vise nije trebao hrvatsku pomoc u njemackom povlacenju. Ali,on nije imao ovlastenje vise komande, za tako nesto, i njegova odluka, kao i prethodna, da nastavi ratne aktivnosti, kada je bezuvjetna kapitulacija stupila na snagu, je bila njegova privatna odluka, izvan komandnog lanca.
I tako, prvo naredjenje,koje je Pavelic izdao svojim snagama, je , da se ne predaju partizanima, i da sto prije predju u Austriju.Poslije 7 maja, Pavelic se vise nije obratio svojim trupama (putovao je u maloj grupi,prekinuo komunikaciju, da ne bi bio uhvacen od saveznickih trupa, sto govori u prilog tome da je imao pripremljen plan bjekstva (putovao je sa sinom Vladimirom, dva sofera i Erihom Lisakom, koji se odvojio od njih u Austriji, oko 20 maja).Umjesto da postuju vrlo jasan tekst bezuvjetne kapitulacije, i Ler i Pavelic su izdali naredjenje svojim trupama da se nastave boriti, i da se nastave povlaciti prema Austrijskoj granici. Te vojne aktivnosti, koje su trajale citavu nedjelju, od kada je rat u evropi bio zavrsen, su dovele mnoge jedinice do Austrijske granice, neke, zapravo i u Austrijsku teritoriju, ali vecina je bila ili zarobljena ili unistena u finalnim borbama na jugoslavenskoj teritoriji.

Nije se savrseno nista desilo u Bleiburgu.Poljana , 5 kilometara udaljena od granice , nema fiziicki mogucnost akomodacije 250 ili 500 tisuca ljudi , broj koji se upotrebljava prema stupnju inspiracije dezurnog ustase.Uvelicavanje broja zrtava povezanih sa dogadjajima  u okolini Bleiburga, ima slojevito propagandno znacenje;

1. Daje Hrvatima njihov masakr napravljen od Srba i/ili komunista (izjednaceni srbi,cetnici i komunisti, svi na zajednickom nazivniku), koji im dozvoljava da verbalno kontriraju srpskom genocidu u Jasenovcu sa "hrvatskim genocidom"

2.. Omogucuje Hrvatima da se ograde od "srpsko-komunistickog rezima", koji je izvrsio taj tzv masakr (koji se nije desio). Omogucuje im da portretiraju sebe kao nevoljne partnere u SFRJ, vise osudjenike ,nego ravnopravan narod

3. Takav masakr im daje "mucenistvo" , hrvatski "krizni put" (fraza tako cesta u hrvatskoj literaturi).Grijesi ustasa sada mogu da budu okajani, njihovim mucenistvom na Bleiburgu, sto opravdava  oboje, hrvatsku naciju i NDH.

Hrvatski argumenti podrzavaju vjerovanje da su Hrvati zrtve , od Srba planiranog i izvrsenog "holokausta", napravljenog da bi imali kontrolu nad svima u SFRJ

Vazna propagandna funkcija Bleiburga je upravo "mucenistvo" .Terminologija tako draga modernim nastavljacima ustaske ideje, kao "holokaust", "mars(evi) smrti", "ekzodus", "genocid", se ciljano upotrebljava da rehabilitira "ustasku vojnicu".Ustaski koljaci se carobnim stapicem, magijski pretvaraju u nevine zrtve srpske agresije.Ono nisu ubijeni kao zlocinci i kolaboratori, nego kao hrvatski patrioti koji su htijeli svoju nezavisnu domovinu.
Ova rehabilitacija (bijelo pranje sa ispiranjem) je pravi centar tog cijelog bleiburskog projekta, specijalno za one , kao Beljo, koji propovijedaju ( vjeruju u sebi, ili ne , nevazno) , da Hrvati nisu nikada u svojoj povijesti napravili nista cega bi se trebali sramiti, jer "nisu nikada pokorili, pljackali,i iskoristavali drugi narod", sto je izjava vrlo slicna Draskovicevoj "Srbi ne znaju da mrze"
Upotrebom metafora "krizni put", i "marsevi smrti" se sugerira da su Hrvati iskupili svoje grijehove  u ustaskom periodu(koji su kao bili vrlo minimalni, ako su uopce  i bili), umiruci od ruke srbo-komunista u tako velikom broju.Izuzev toga , na taj nacin ustaska propaganda svijesno stavlja hrvate i ustase na zajednicki nazivnik, stvarajuci privid da su svi hrvati ustase, pa da moraju da imaju kolektivnu krivicu za ustaska zlodjela. Oni su bili obmanuti, i/ili krivo vodjeni, ali njihova "zrtva", nekako prociscava (kao posle ricinusovog ulja) cijelu hrvatsku naciju od ustaskih grijehova
Ovakva fascinantna predodzba, je zapravo vrlo slicna nekim od tema kosovskog mita; estetifikacija zrtvovanog, i ideala moralnog pobijednika u fizickom porazu.Drugim rijecima, ne samo da su masakrirani od partizana,nego ustase (ustase postaju vojnicine, a ne stranacka milicija tipa SS), nego su i "polozili zivote na oltar domovine".Bleiburg tako postaje mit o moralnom izboru, i tako transformira notorne koljace i nacisticke kolaboratore u patriote, dajuci Hrvatima privid statusa zrtve u  Drugom svijetskom ratu, a ne agresora u istom.
Ova forma amnezije za ustaske zlocine je ovjekovjecena sluzbeno 15 maja 1997 godine, kada je hrvatska vlada organizirala svetu misu u Bleiburgu, gdje je predstavnik vlade baljezgao, da je to "jedna od najvecih tragedija hrvatskog naroda", "uvod u hrvatsko robovanje" (u SFRJ) .Ustase su spomenute kao "hrvatski patrioti koji su fanaticno vjerovali u hrvatsku drzavu, bez veze sa ideologijom"

Doista, koji je pravni status imala njemačka vojska koja je nastavila rat nakon 8. svibnja-status vojske koja se ima pravo pozivati na međunarodne konvencije ili status obične razbojničke bande?

Ovisi o tome koja je saveznička jedinica prihvatila predaju, jer bilo je sličnih slučajeva i drugdje (na istočnom ratištu, ak je taj naziv u svibnju 45 imao ikakvog smisla), ali su ih Amerikanci/Britanci/Francuzi zarobili i poslali u svoje zarobljeničke logore. Bilo je i ISTIH slučajeva kao sa ustašama u Austriji, gdje su Saveznici prihvatili njemačku predaju, pa ih zatim vratili Sovjetima.
Bilo je i slučajeva da su neki zapovjednici na istoku svoje vojnike oslobodili prisege i pustili da se trupa rastopi i ljudi pokušaju doći u Njemačku u malim skupinama (npr. 3.GJD, general Klatt).

Prema Haaškoj konvenciji i njenim aneksima njemački vojnici koji nisu položili oružje nisu mogli biti smatrani zaraćenom stranom u svojstvu "dobrovoljačkog korpusa", jer nisu bili zadovoljeni osnovni uvjeti da bi ih se takvima smatralo:

CHAPTER I.--On the Qualifications of Belligerents
Article 1

The laws, rights, and duties of war apply not only to armies, but also to militia and volunteer corps, fulfilling the following conditions:

To be commanded by a person responsible for his subordinates;

To have a fixed distinctive emblem recognizable at a distance;

To carry arms openly; and

To conduct their operations in accordance with the laws and customs of war.

In countries where militia or volunteer corps constitute the army, or form part of it, they are included under the denomination "army."
Article 2

The population of a territory which has not been occupied who, on the enemy's approach, spontaneously take up arms to resist the invading troops without having time to organize themselves in accordance with Article 1, shall be regarded a belligerent, if they respect the laws and customs of war.

http://avalon.law.yale.edu/19th_century/hague02.asp
Dakle, ukoliko bi tko želio tjerati mak na konac, svi Nijemci koji nisu položili oružje kako im je OKW naredio bili su drumski razbojnici.

Evo i što Konvencija kaže o kapitulaciji :

CHAPTER IV. -- On Capitulations
Article 35

Capitulations agreed on between the Contracting Parties must be in accordance with the rules of military honor.

When once settled, they must be scrupulously observed by both the parties.

http://avalon.law.yale.edu/19th_century/hague02.asp

Koliko je shvaćam ako već saveznici nisu priznavali ndh kao zasebnu cjelinu onda su je smetrali dijelom njemačkog rratnog stroja. znači trebali su se predati 9.5. (rat je završio 9. a ne 8.5.) ali mislim da bi sudbina bila ista i da su se predali 1955. ili 1942.